Studentkinja Sveučilišta u Puli, Renata Raguž, odabrala je Savremenu osnovnu školu za sticanje radnog iskustva koje će joj biti potreban za učiteljski poziv.

Sa njom smo iskoristili priliku da razgovaramo i pitamo je o utiscima, ali i ličnoj motivaciji da se na kratko priključi obrazovnom sistemu Savremene. Kako nam je rekla, već je sticala iskustvo praktičnog rada u svojoj zemlji, a u kontakt sa Erasmusom je prvi put došla toko razmene studenata u Španiji.

Treba iskoristiti svaku priliku koja nam se pruži. Mene su uvjek učili da moram biti promena koju želim videt. Već imam dosta prakse u državnim školama u Hrvatskoj, pa sam htjela probati i ovu drugu stranu, dakle privatne škole.

Ono što je mene najviše privuklo ovdje je opremljenost škole, drugačji pristup djeci i nastavi općenito. Kao i sekcije – što smatram dosta bitnim, da deca malena pronalaze neko svoje mjesto pod suncem, bilo da je to gluma ili kuhanje ili neki sportovi. Naročito je dobro što imaju robotiku u kojoj mogu sudjelovati od prvog razreda.

Koja su vaša zaduženja na stažu u Savremenoj?

Sudjelujem u radu sa trećim razredom sa učiteljicom Brankom Milićević, ona mi je mentorica. Danas sam držala prvi sat matematike. Prešli smo na novu celinu množenja i uvela sam djecu u množenje sa brojevima 10 i 100. Bilo je jako zanimljivo jer sam, zapravo, po uzoru na najsavremenije obrazovne prakse, uzela jedan zadatak gdje su oni morali razmišljati sami i dolaziti do svojih zaključaka. Deca su dobro reagovala i bila vrlo aktivna što je meni dobra povratna informacija.

Ideja je da više sudjelujem u nastavi i praktikujem nove metode rada i pristupe. Popodne ostajem sa učiteljicom Marijom u produženom boravku ili u radu sekcija što je, takođe, veoma, zanimljivo.

Planira da ovde ostane tri meseca, a postoji i mogućnost produženja prakse. Renata ističe da je bila pomalo razočarana situacijom koju je zatekla u osnovnim školama, i da se zato odlučila za stručnu praksu u privatnoj – odakle može ostvariti benefite za svoju budućnost.

Odlučila sam, ipak, doći u privatnu školu. U državnim se rad učitelja i općenito rad sa decom ne regulira.

Meni jeto važno zbog mog osobnog napretka. Dakle, kakva ću ja biti u svojoj praksi kao učiteljica i hoću li ja doprinjeti obrazovanju?

Definitivno, nakon ovog iskustva neću stat već ću nastaviti da napredujem i da se razvijati se u školstvu.

Erasmus+ je program Evropske unije koji služi kao podrška pripravništvu (stručnim praksama, stažiranju itd.) u inostranstvu za studente koji su trenutno upisani na preddiplomske i diplomske studije u ustanovama visokog obrazovanja u zemljama obuhvaćenima programom.

Kako sama Renata kaže: ”Svi su me toplo dočekali i sada se već osećam kao da tu pripradam zauvek.” To uliva nadu da dobre saradnje tek počinju, i da će međunarodne razmene doneti novi kvalitet u obrazovanju. 

Savremena tako, u regionalnom kontekstu, postaje rasadnik dobrih ideja i stvarno drugačijih obrazovnih praksi.